Perspektiva ekonomske politike euro zone

U ekonomskim kuloarima postavlja se pitanje je li monetarna politika dostatna kako bi se samostalno borila protiv usporavanja gospodarske aktivnosti i niske inflacije ili je potrebna potpora fiskalne politike? Postavljajući ovo pitanje nailazimo na dva oprečna slučaja; onog Sjedinjenih Američkih Država i Eurozone. Radi se o dvjema najrazvijenijim regijama svijeta, koje se po svojoj ekonomskoj strukturi i načinu donošenja odluka na razini centralnih monetarnih vlasti značajno razlikuju.

Sinergija alata ekonomske politike

Iza nas je desetogodišnji period ekspanzije koja je uslijedila nakon velike recesije iz 2008. godine. Nakon recesije centralne banke su bile primorane spuštati kamatne stope, ako kamatnu stopu promatramo kao cijenu novca, kako bi novac učinile dostupnijima za poduzeća i potrošače te ponovno pokrenule rast. U tom segmentu reakcije Europske centralne banke i američkog FED-a se nisu previše razlikovale. Obje institucije su smanjivale stope, međutim FED je to činio znatno brže od ECB-a. FED je u periodu od rujna 2007. do prosinca 2008. (u 15 mjeseci) referentnu stopu (Federal Funds Rate) spustio s razine 5,25% do razine 0,25%, dok je ECB u periodu od srpnja 2007. do ožujka 2016. (u 105 mjeseci) referentnu stopu (Main Refinancing Operations) spustio s razine 4,25% do razine 0,00%. FED je pravovremenom reakcijom zadovoljio svoj dualni cilj pune zaposlenosti i stabilnosti cijena (stopa inflacije oko 2,00%) te je u prosincu 2015. godine počeo dizati referentnu stopu kako bi osigurao manevarski prostor za djelovanje monetarne politike u slučaju nove recesije. FED je stopu dizao u periodu od prosinca 2015. do prosinca 2018. s razine 0,25% do razine 2,50%. Istovremeno, stupanjem Donalda Trumpa na kormilo države u prvoj polovici 2017. počele su najave o fiskalnom popuštanju kroz novu poreznu reformu. Najave i informacije o poreznim rasterećenjima su značajno utjecale na poboljšanje povjerenja potrošača prenoseći se na snažniji rast potrošnje i investicija te posredno na snažniji realni rast američkog gospodarstva. Nova porezna reforma postala je dio zakona u prosincu 2017. godine, a neke od značajnijih točaka ove reforme su:

  • smanjenje poreznog opterećenja za pojedince po svih 7 poreznih razreda;
  • povećanje iznosa izuzeća plaćanja minimalnog poreza;
  • smanjenje stope poreza na dobit s 35% na 21%.

Ovim zakonom obuhvaćena su i poduzeća i potrošači. Svakako je jasno da je fiskalno rasterećenje doprinijelo rastu američkog gospodarstva uslijed monetarnog zatezanja koje ja za to vrijeme provodio FED. S druge strane, ECB je kroz monetarnu politiku istrošio svu municiju, spustio referentnu stopu do 0,00% te kroz QE program spustio kamatne stope duljeg dospijeća ne uspijevajući pokrenuti inflaciju. Zbog neispunjenja glavnog cilja stabilnosti cijena (stopa inflacije blizu, ali ispod 2,00%), ECB nije bio u mogućnosti stvoriti manevarski prostor za djelovanje monetarne politike prilikom nove recesije. Vjerojatnost nove recesije je sve veća zbog velikog broja geopolitičkih rizika poput trgovinskog sukoba SAD-a i Kine, Brexita, povećane volatilnosti cijena sirovina itd. Rast u Eurozoni je pogođen ponajviše zbog velike neizvjesnosti uzrokovane spomenutim rizicima. Na grafičkim prikazima niže vidljiva je razlika realnog rasta BDP-a dviju spomenutih regija i značajna razlika u PMI pokazatelju poslovne aktivnosti u proizvodnom sektoru koji na temelju anketa očitava tu razinu. Razina PMI pokazatelja u eurozoni upućuje na neizvjesnost u proizvodnom sektoru, dok razina u SAD-u upućuje na solidan razvoj proizvodnog sektora.

Realni rast BDP-a u SAD-u i eurozoni

Realni rast BDP a u SAD u i eurozoni

Izvor: Federal Reserve, ECB


PMI pokazatelj poslovne aktivnosti u proizvodnom sektoru SAD-a i eurozone

PMI pokazatelj poslovne aktivnosti u proizvodnom sektoru SAD a i eurozone

Izvor: Markit Economics


Fiskalna politika kao posljednje utočište

Jasna je potreba za potporom u Eurozoni koja u ovom slučaju može doći samo kroz fiskalno djelovanje budući da je reakcija monetarne vlasti na postojećim razinama nedovoljno djelotvorna. Također, jasno je da fiskalno rasterećenje mora doći iz država jezgre Eurozone koje imaju fiskalnog prostora (nizak javni dug i proračunski suficit) za razliku od država periferije Eurozone. Najviše se očekuje od Njemačke koja ima najveći udio u BDP-u Eurozone, međutim Njemačka ima određene zakonske limite koji je ograničavaju u fiskalnoj ekspanziji. Radi se o dvama zakonima; black zero zakon o pozitivnom i balansiranom proračunu osim u slučaju recesije i debt brake zakon, koji ograničava federalni strukturni deficit do razine 0,35% BDP-a, što pak onemogućuje investicije na regionalnoj razini. Black zero zakon se može zaobići u slučaju nove recesije, međutim njemački ministar financija Scholz je rekao kako još nema potrebe za tim. S druge strane, debt brake zakon je malo teže zaobići budući da je za to potrebna dvotrećinska većina. Usprkos navedenim zaprekama Njemačka ima mogućnost investirati u fiskalno rasterećenje do zakonskih limita, što bi bilo otprilike 5 milijardi eura (0,1% BDP-a) u 2019. i 15 milijardi eura (0,4% BDP-a) u 2020. g. Uz to, njemačka vlada predstavila je plan investiranja u klimatski paket kojim bi se smanjila emisija štetnih plinova za 55% do 2030. godine. „Zelena intervencija“ je teška 54 milijardi eura do 2023. godine, odnosno 13,5 milijardi eura godišnje.

Valja napomenuti kako je u trenutnom okruženju globalni gospodarski rast ipak najviše pod utjecajem geopolitičkih rizika i neizvjesnosti. Takva situacija dovodi do usporavanja rasta i povećava vjerojatnost recesije u kraćem roku. Eurozona se nalazi u znatno nepovoljnijem položaju u odnosu na SAD zbog nemogućnosti djelovanja monetarnim kanalom. U nedostatku monetarne opcije možemo očekivati da  će države jezgre Eurozone posegnuti za fiskalnim popuštanjem, no ostaje pitanje je li to fiskalno popuštanje dovoljno snažno i pravovremeno kako bi ponovno pokrenulo značajniji rast ili su povjerenje potrošača i poduzeća toliko narušeni da je recesija neizbježna.

InterCapital Asset Management upravlja čitavim rasponom investicijskih fondova - od konzervativnijih prema manje konzervativnima, koji Vam mogu poslužiti kao odličan alat za diverzifikaciju financijske imovine na kraće i duže rokove investiranja.

InterCapital Bond obveznički fond

InterCapital Global Bond obveznički fond

InterCapital Dollar Bond obveznički fond

InterCapital Income Plus poseban fond

InterCapital Balanced mješoviti fond

InterCapital SEE Equity dionički fond

InterCapital Global Equity dionički fond

Ovaj blog pripremljen je u informativne svrhe na temelju podataka dostupnih i poznatih INTERCAPITAL ASSET MANAGEMENT d.o.o. u trenutku njegove izrade i objave i kao takav podložan je promjenama. Cjelovit, točan i istinit opis UCITS fondova koji se spominju u ovom blogu, propisanih obveza i povezanih rizika, možete pronaći na web stranici: www.icam.hr/hr/fondovi gdje su dostupni i Prospekt i Ključne informacije za ulagatelje svakog fonda na hrvatskom jeziku. Iznesene informacije, mišljenja, analize, zaključci, prognoze i projekcije isključivo su u informativne svrhe i ne predstavljaju investicijski savjet ili preporuku glede kupnje, držanja ili prodaje financijskih instrumenata, niti ponudu ili poziv na davanje ponude. Iznesene analize temelje se na javno dostupnim informacijama, koje INTERCAPITAL ASSET MANAGEMENT d.o.o. smatra pouzdanima, ali za čiju potpunost i točnost ne preuzima nikakvu odgovornost kao ni odgovornost ni obvezu davati informacije o promjenama u iznesenim mišljenjima ili informacijama. Rizici povezani s ulaganjem u financijske, novčane ili investicijske instrumente koji su predmet analize nisu u cijelosti objašnjeni. Investitori trebaju donijeti vlastitu odluku o eventualnom ulaganju bez oslanjanja na blogu iznesene stavove.

Niko Maričić

Upravitelj fonda
2019-10-17T00:00:00+00:00

Želite investirati? Ne znate kako i gdje? Kontaktirajte nas i mi ćemo sve riješiti.

Javite nam se arrow_forward