Kako bismo našim postojećim i budućim ulagateljima približili proces ulaganja na dioničkim tržištima, pokušat ćemo taj proces i opisati. No prije svega da ukratko objasnimo ulaganje u dionice i kome je ono namijenjeno. Kupnjom dionice postaje se vlasnikom dijela kompanije, što vlasniku donosi razna prava. Glasačko pravo jedno je od najvažnijih, budući da putem njega dioničar glasa na skupštini društva prilikom donošenja važnih odluka poput raspodjele dobiti ili imenovanja nadzornog odbora. Ukoliko se tako izglasa na skupštini društva, dioničari imaju pravo na sudjelovanje u dobiti putem dividende. Kako su dionička tržišta u pravilu volatilnija od obvezničkih ili novčanih, namijenjena su ulagateljima s dužim horizontom ulaganja i većom razinom tolerancije na rizik.
Slika 1. Hodogram investicijskog procesa
1. Skeniranje
Ideja za pojedinu investiciju može biti generirana raznim načinima. Svakodnevno pratimo niz baza podataka koje smo interno razvili, kao i sektorska izvješća, izvješća o kompanijama, objave na burzi te se aktivno koristimo Bloomberg terminalom. Osim ovog „uredskog“ dijela, sudjelujemo na investicijskim konferencijama i često se sastajemo s menadžmentima kompanija.
Putem Bloomberg terminala stvaramo i pratimo baze podataka. Jedna od njih je baza kojom pratimo cijene sirovina i(li) finalnog proizvoda za kompanije u našem investicijskom okruženju. Prateći njih možemo pravovremeno zaključiti što će se događati s profitabilnošću kompanije. Za primjer možemo uzeti Atlantic grupu koja ostvaruje oko 36% operativne dobiti (EBITDA) prodajom kave (2017.) Iz grafa ispod možemo vidjeti kako se cijena sirove kave kretala proteklih godinu dana. Budući da je trošak nabave kave Atlanticu trošak sirovine, možemo pretpostaviti da će pad cijena pozitivno utjecati na profitabilnost, a rast negativno, ukoliko prodajna cijena ostane ista.
Graf 1. Kretanje cijena kave
Izvor: Bloomberg
Kao društvo za upravljanje investicijskim fondovima imamo pristup nekim od najboljih svjetskih istraživačkih izvještaja o kompanijama i sektorima. Velike investicijske banke i brokerske kuće zbog veličine tržišta na kojem posluju imaju mogućnost zaposliti analitičare specijalizirane za određene industrije i kompanije koji onda u svojim izvještajima daju detaljne stavove oko budućeg poslovanja istih. Treba napomenuti kako svaka od ovih metoda može biti i generator ideje, ali ponekad i sredstvo putem kojeg provjeravamo vlastitu investicijsku ideju.
Na tržištima regije pokušavamo biti što aktivniji investitori pa se trudimo sudjelovati na što više investicijskih konferencija gdje se sastajemo s analitičarima i menadžmentima kompanija. Generalno govoreći, razina komunikacije s ulagateljima u smislu ažurnosti i kvaliteti danih informacija kod kompanija u SEE regiji je znatno slabija u odnosu na razvijenija tržišta, stoga je stalan kontakt s menadžmentom kompanija i ostalim dionicima ključan za kvalitetno praćenje razvoja poslovanja.
2. Proces procjene vrijednosti, odnosno valuacije
Nakon skeniranja potencijalnih investicija ulazimo u valuacijski proces onih kompanija za koje smatramo da bi mogle biti dobre investicijske prilike. Ovo je ujedno i ključan korak u čitavom procesu. U našem pristupu kombiniramo takozvanu Top-down i Bottom-up metodu.
Slika 2. Top-Down i Bottom-Up pristup
Kod top-down metode obično krećemo ocjenom stanja ekonomije i analizom njezinih trendova. Pratimo podatke kao što su rast BDP-a, kamatne stope, inflacija, nezaposlenost, osobna potrošnja i mnoge druge. Nakon što dobijemo jasnu sliku stanja ekonomije i njezinog ciklusa „spuštamo se“ na industrije. U određenoj fazi ekonomskog ciklusa pojedine će industrije biti bolje pozicionirane od drugih. Na primjer, u periodu ekspanzije najveći rast će u pravilu bilježiti ciklički sektori dok su se u periodu ekonomskog usporavanja najbolji pokazali defanzivni sektori. Tek kada smo definirali sektore koji nam se čine atraktivnim, unutar njih biramo kompanije u koje želimo ulagati. Jedna od jednostavnijih metoda koje koristimo kod procjene jest metoda usporedivih kompanija koja u odnos stavlja određene mjere cijene i zarade (ili imovine) te ih uspoređuje sa sličnim kompanijama. Multiplikatori koje najčešće koristimo su EV/EBITDA (omjer tržišne vrijednosti duga i kapitala kompanije i operativne dobiti, odnosno EBITDA-e); P/E (omjer tržišne kapitalizacije kompanije i dobiti ) te P/B (omjer tržišne kapitalizacije i knjigovodstvene vrijednosti kapitala).
Nešto naprednija i zahtjevnija metoda procjene vrijednosti jest DCF (discounted cash flow, odnosno metoda diskontiranih novčanih tokova). Ovim se putem, nakon provedenih analiza poslovanja, financijskih izvještaja i okruženja kompanije, projiciraju novčani tokovi za određeni vremenski period te se zatim diskontiraju diskontnom stopom, najčešće prosječnim ponderiranim troškom kapitala (WACC). Zbroj diskontiranih novčanih tokova daje vrijednost kompanije. Ostale nefinancijske metode koje koristimo u svojim analizama su SWOT (strenghts, weaknesses, opportunities, threats) analiza i analiza Porterovih pet sila. SWOT analiza identificira snagu, slabosti, prilike i prijetnje ciljane kompanije. Porterovih pet sila pak za cilj imaju prikazati okruženje u kojem posluje kompanija. Pritom identificira kompetitivnost industrije, pregovaračku moć kupaca i dobavljača, prijetnje od ulaska novih igrača na tržište i prijetnju, odnosno vjerojatnost da potrošač zamijeni proizvod ili uslugu kompanije proizvodom ili uslugom konkurenata.
Slika 3. SWOT analiza i Porterovih pet sila
Kod bottom-up pristupa analizi, odnosno valuaciji krećemo od same kompanije. Ukoliko se ona prilikom skeniranja na prvu čini atraktivna, pristupamo već opisanom procesu valuacije pri čemu tek u drugom koraku analiziramo industrijsku okolinu, odnosno ekonomsku i političku situaciju u zemlji u kojoj kompanija posluje. Kombiniranjem ovih dvaju pristupa stvaramo fleksibilnost kod odlučivanja te se ne ograničavamo kod investiranja korištenjem samo jedne metode analize.
3. Alokacija i rebalansiranje portfelja
Nakon što smo proveli valuaciju kompanije Top-Down i Bottom-Up metodom te zaključili da je pogodna za ulaganje, slijedi proces alokacije, odnosno donošenja odluke koliko ćemo se izložiti toj dionici u kontekstu čitavog portfelja. U obzir uzimamo strateške i taktičke čimbenike.
Strateški čimbenici koje razmatramo su dionička, te geografska i sektorska izloženost, pri čemu dodatno vodimo računa o omjeru cikličkih i defanzivnih sektora, odnosno kompanija. Taktički čimbenici odnose se između ostalog na likvidnost i trend analizu te razinu korporativnog upravljanja.
Uzimajući sve ove čimbenike u obzir, uz valuaciju kao temelj investicijskog prijedloga dolazimo do krajnje alokacije. Ovisno o pristiglim novostima i rezultatima kompanije čitav proces ponavljamo kako bismo došli do odluke o eventualnom rebalansiranju portfelja. Ovaj proces temelj je investicijskih odluka u našim dioničkim fondovima InterCapital SEE Equity i InterCapital Global Equity, kao i u dioničkim dijelovima mješovitih InterCapital Balanced i InterCapital Income Plus fondova.
Ukoliko razmišljate o ulaganju, ali niste sigurni na koji način i koji bi bio prvi korak, javite nam se bez obaveze i naši će vam stručnjaci rado pomoći sa stručnim savjetom.
Ovaj blog pripremljen je u informativne svrhe na temelju podataka dostupnih i poznatih INTERCAPITAL ASSET MANAGEMENT d.o.o. u trenutku njegove izrade i objave i kao takav podložan je promjenama. Cjelovit, točan i istinit opis UCITS fondova koji se spominju u ovom blogu, propisanih obveza i povezanih rizika, možete pronaći na web stranici: https://icam.hr/investicijski-fondovi/ gdje su dostupni i Prospekt i Ključne informacije za ulagatelje svakog fonda na hrvatskom jeziku. Iznesene informacije, mišljenja, analize, zaključci, prognoze i projekcije isključivo su u informativne svrhe i ne predstavljaju investicijski savjet ili preporuku glede kupnje, držanja ili prodaje financijskih instrumenata, niti ponudu ili poziv na davanje ponude. Iznesene analize temelje se na javno dostupnim informacijama, koje INTERCAPITAL ASSET MANAGEMENT d.o.o. smatra pouzdanima, ali za čiju potpunost i točnost ne preuzima nikakvu odgovornost kao ni odgovornost ni obvezu davati informacije o promjenama u iznesenim mišljenjima ili informacijama. Rizici povezani s ulaganjem u financijske, novčane ili investicijske instrumente koji su predmet analize nisu u cijelosti objašnjeni. Investitori trebaju donijeti vlastitu odluku o eventualnom ulaganju bez oslanjanja na blogu iznesene stavove.