Gdje ulagati dugoročno i kako mi to trenutno vidimo?
U trenutnim vremenima povišenih nestabilnosti jedno od glavnih pitanja je kako se pravilno pozicionirati, odnosno gdje ulagati na dugi rok. Obzirom da odgovor na ovo pitanje nije jednoznačan i jednostavan, u nastavku pronađite odgovor kroz nekoliko cjelina.
Recesija, inflacija, stagnacija, pandemija… Nitko ne spominje rast i razvoj?
Spremni za investiranje i pozicioniranje vašeg portfelja?
U što se nije investiralo godinama ili čak desetljećima, a čega nema ili je pak teško dobavljivo?
Što bi trebala biti dugoročna baza vašeg portfelja?
Centralna & Istočna Europa (CEE), tj. Južna & Istočna Europa (SEE)?
Azija – kao hedge za US & Europu tj. kao srednjoročni i dugoročni play na rastuću demografiju
Od čega se i dalje, dugoročno otklanjati?
Recesija, inflacija, stagnacija, pandemija… Nitko ne spominje rast i razvoj?
S obzirom na vremena povišene nestabilnosti (geopolitičke i ekonomske) te tržišne volatilnosti koja s time dolazi, koliko god nastojali biti dugoročno orijentirani, nekako svi krenemo razmišljati kratkoročno, što rijetko rezultira nekim kvalitetnim dugoročnim odlukama.
Upravo zato, želio sam napisati ovaj blog kako bih s vama podijelio svoja razmišljanja što napraviti danas za bolje sutra. Iako (pravog) odgovora nema, jer na kraju krajeva uvijek sve ovisi o svakoj osobi ponaosob, možda najbliže pravom odgovoru je kontinuirano investiranje. Netko će reći da ulaže u sebe za bolju budućnost (educira se, stječe neka nova znanja ili vještine i sl.), netko ulaže u djecu i njihovu edukaciju i razvoj, netko pak u svoju nekretninu jer želi dugoročno imati sigurnu luku za svoju obitelj ili možda stan više za iznajmljivanje, dok je netko drugi možda odlučio misliti na daleku budućnost i priprema se za život u mirovini. A kako živjeti u mirovini, ako danas ne krenete izdvajati dovoljno? Uostalom koliko je to „dovoljno“? Na kraju krajeva, u što investirati? To su neke od tema koje ću pokušati adresirati u ovom blogu.
U svojih nekoliko blogova do sada sam pisao kako se svijet rapidno promijenio tijekom i nakon Covid pandemije jer su jednostavno sve boljke sustava izašle na vidjelo. A koje su to boljke? Uglavnom se to odnosi(lo) na nepostojanje jasne vizije razvoja pojedinih zemalja, regija, ali i industrija. Isto je rezultiralo sustavnim neinvestiranjem u ključnu infrastrukturu te poimanjem svijeta u kojem je sve uvijek dostupno te će biti još dostupnije i jeftinije u budućnosti. Još od početka milenija svi smo se čudili gdje je nestala inflacija i kako je nestala, a danas kada se pojavila, kao da priželjkujemo da se opet vrati na razine od 1%. No kao što razina inflacije od 1% (ili manje) nije dobra jer govorimo (skoro) o deflaciji, tako niti današnje razine od 8%-10% nisu normalne jer nismo daleko od velike inflacije. Oni stariji među vama će je se sjetiti iz doba bivše Jugoslavije. Printali su se tada naveliko dinari, a nove nule na novčanicama su se pojavljivale gotovo mjesečno.
Inflacija; kako se tako naglo pojavila?
No ajmo se prvo pozabaviti pitnjem zašto se inflacija dogodila? Je li baš samo opskrbni lanac ili supply chain za nju kriv? Zamislite 2000. godinu kada je nastupilo doba interneta, usporedbe cijena i rat cijenama do istrebljenja? Zamislite koju moć su tada dobili, inicijalno maloprodajni, a kasnije još veću i online maloprodajni lanci nad proizvođačima? Odgovor proizvodnje je bio outsourcing ili premještaje proizvodnje na jeftinije destinacije ne bi li održali svoju cjenovnu konkurentnost. Sve je funkcioniralo savršeno, štoviše i preidealno. Pojedine zemlje (da, dobro čitate – zemlje, ne poduzeća) su se specijalizirale za proizvodniju samo pojedinih komponenti koje bi se pak slale u druge zemlje na sastavljanje, a tek potom finalni proizvod u zemlje korištenja. Specijalizacija je dodatno donijela ekonomiju obujma, a ekonomija obujma još niže proizvodne troškove, što je na kraju rezultiralo spiralom jako niske inflacije. Svima nam je biloodlično, iako smo svi zazivali inflaciju od 2%+ jer određena razina inflacije je dobra, vjerovali ili ne. Da dobijete dojam kako je danas svijet usko specijaliziran, a konkretne tvrtke dominiraju pojedinim segmentima, izdvojit ćemo proizvodnju čipova. Otprilike 60%+ ukupne svjetske proizvodnje čipova ovisi o jednoj tvrtki (TSMC) koja je locirana na Tajvanu. Njezina snaga danas je garancija velikih investicija u inovaciju koju si gotovo nitko drugi ne može priuštiti. Izuzetak je možda Apple.
2020. godina je donijela Covid, a Covid je pak poremetio sve što se gradilo desetljećima jer kada ne radi jedna tvornica, kada ne radi jedna luka ili pak nema broda… u savršeno posloženom procesu sve pada u vodu. Covid lock-down, razne restrikcije te protekcionizam brojnih zemalja koji je nastupio tokom Covida su samo dodatno istaknuli globalno ulogu država. Nešto o tome sam pisao već ranije ove godine (blog o Big Government-u). A može li država efikasno upravljati resursima? Ili bolje pitanje; ima li država viziju što razvijati, tj. u što dugoročno investirati?
Tu dolazimo do trenutne situacije inflacije, koja je inicijalno izazvana šokom na strani ponude (supply) jer su tvornice bile zatvorene te samim time i proizvodi nedostupni. A onda? Pojačana potražnja, između ostalog potaknuta fiskalnim i monetarnim stimulansima se s proizvodnje krenula prelijevati i na tržište usluga otvaranjem post-covid gospodarstva. Inflacija se dodatno produbila ratom u Ukrajini, što ne čudi, s obzirom da države djeluju iznimno reaktivno, a malo ili nikako strateški i vizionarski. Kako i bi, kada populizam pobjeđuje, a (prazna) obećanja ili često nečinjenje u principu bude nagrađeno. Jer ako činim, mogu pogriješiti, a ako ne činim… ne mogu baš ništa pogriješiti jer problem je od onog drugog, a ja „samo“ moram gasiti požar. Uostalom, intervencionizam u mislima države, politike i političara je nešto što me čini super herojem jer spašavam. A zašto bi uopće spašavao, kada pravom vizijom i čistom strategijom mogu biti korak ispred? Znate kako narod kaže; bolje spriječiti nego liječiti.
Ovaj uvod nas vodi do toga gdje danas investirati te kako dugoročno pozicionirati svoj portfelj. Ističem riječ dugoročno, jer kratkoročno baš svi možemo biti u krivu, pogotovo s obzirom koliko je državni intervencionizam dobio maha te regulacija, razni nameti ili pak ishitrene odluke kratkoročno mogu napraviti određene poremećaje. No prije nego krenemo s investicijama, pogledajmo koji su scenariji pred nama.
Scenarij 1:
Veliki trend insourcinga & near-shoringa što vodi do…
- … (po)više(ne) inflacije u kratkom i srednjem roku;
- blage recesije;
- relativno visoke zaposlenosti (ili niska nezaposlenosti) usprkos recesiji;
- više/visoke kamate u kratkom i srednjem roku
Zvuči kao neki čudan ili čak nevjerojatan scenarij, jer kako očekivati recesiju, a opet relativno visoku zaposlenost, odnosno relativno malu nezaposlenost? Odgovor je jednostavan, a ne ide tako daleko u povijest. Covid i val otpuštanja koji se dogodio od ožujka 2020., te ekstremno brz oporavak su sve tvrtke (poslodavce) suočili s činjenicom kako dobrih, kvalitetnih i educiranih zaposlenika nema. Ili makar ne da ih zaposliš odmah i da znaju od prvog dana raditi kvalitetno, brzo i efikasno. Edukacija i prilagodba koštaju, a sve to stvara propuštenu dobit. Dok su sjećanja svježa, mislim kako bismo u sljedećoj recesiji koju možda možemo očekivati i kroz kvartal-dva, lako mogli vidjeti job-full recession. Dodatno, uzavrele strasti između (zasad) Kine i Amerike, te Rusije i ostatka zapadnog civiliziranog društva s pokojom iznimkom, doveli su do toga da jeftine i lako dobavljive energije, ali i općenito roba više nema. Upravo stoga često u zadnje vrijeme čitamo o relativnom redefiniranju opskrbnih lanaca iz off-shoringa (proizvodnja na mjestu gdje je najjeftinije) u near-shoring (ili proizvodnja u mjestima gdje je roba relativno blizu, a ono bitnije na prijateljskom teritoriju). Što to znači za zaposlenost, recesiju, investicije i na kraju inflaciju? Znači više zaposlenosti na zapadnoj hemisferi (razvijenim zemljama), znači velike investicije u razne (nove) tvorničke kapacitete koji će velikim dijelom biti automatizirani, no značit će to i potrebu za dodatnom radnom snagom na zapadnoj hemisferi. Perfektni scenariji zašto inflaciju u ovom scenariju vidimo i dalje povišenom, jer kupovna moć ne bi trebala puno pasti, a i dalje će se tražiti zaposlenik više. U ovom scenariju inflaciju ćemo teško vidjeti na razinama ispod 2% u nekom kratkom i srednjem roku, što smo se navikli gledati posljednja 2-3 desetljeća. Osim near-shoringa, jedan termin koji se počeo sve češće spominjati u određenim globalnim ekonomskim krugovima je redefiniranje Bretton Woods sporazuma u Bretton Woods 2.0. Bretton Woods 2.0. bi mogao redefinirati način poslovanja najviše sa zemljama koje se smatraju istinskim partnerima, tj. zemljama na koje se uistinu možeš osloniti. A što to znači za jednog tipičnog potrošača? Hm, ako plin ili naftu u Europi ne budemo nabavljali iz Rusije, ili pak jeftinu robu iz Kine nego sada iz npr. Ukrajine, Poljske ili pak Meksika, to znači da ćemo gledati ipak nešto više cijene te samim time i nešto povišenu inflaciju. Sukladno tome, vjerujemo i da bi kamatne stope u razdoblju pred nama trebale ostati povišene, no opet ne na razinama koje smo znali viđati prije jednog desetljeća. Naime, da bi kamatne stope bile i ostale visoke, gospodarstvo to mora pratiti svojim rastom, a njega baš toliko visokim ne vidimo. Regije Centralne i Istočne Europe u Europi te Srednje Amerike i dijela Južne Amerike, ovdje vidimo kao primarne zemlje koje će profitirati od seljenja proizvodnje s obzirom na (i) veličinu, (ii) dostupnost obrazovanja, a ipak relativno jeftiniju radnu snagu te (iii) prijateljsko okruženje jer su sve te zemlje dio EU-a, tj. partnerskih saveza.
Scenarij 2:
Veliki trend in-sourcinga & near-shoringa…
- … što vodi do (po)više(ne) inflacije u kratkom i srednjem roku;
- recesija;
- viša nezaposlenost (iako i dalje manja u odnosu na klasičnu recesiju) usprkos recesiji;
- više/visoke kamate (kratkoročno)
Scenarij 2 nije daleko od prvog. Razlika je jedino u dubini recesije koju ponajprije izazivaju središnje banke, predvođene FED-om. Naime, svojim podizanjem referentnih kamatnih stopa centralne banke nastoje utjecati na inflaciju, tj. gospodarski rast jer značajnije podizanje kamatnih stopa u kratkom roku, s ciljem smanjenja potrošnje, a samim time i inflacije, jako lako može ekonomiju gurnuti i u dublju recesiju. I dok kod potrošnje čak i vidimo usporavanje, da li sa svim trendovima near-shoringa i in-sourcinga o kojima smo pisali gore možemo vidjeti pad investicija (privatnih i državnih)? Može li se čak i u ovakvom scenariju dogoditi ozbiljnija recesija ako su investicije tu, a kompanije i dalje ne budu htjele (značajnije) smanjivati zaposlenost? Kako bilo, izostanak investicija te pad potrošnje će zasigurno gurnuti svijet u nešto dublju recesiju s ciljem da se inflacija istinski ohladi. Koliko duboku, teško je reći jer ne zaboravite, ovaj put svijet mora investirati kako bi near-shoring te in-sourcing postao dio naše svakodnevnice. Upravo stoga, čak i ovom scenariju ne vidimo recesiju (pre)dubokom, a niti inflaciju preniskom te samim time niti referentne kamate ne vidimo drastično manjima. Smanjiti se hoće, ali umjereno, jer će sve ove investicije u infrastrukturu održavati ekonomiju da ipak ne padne u dublju recesiju, dok će inflacija ostati povišena.
Scenarij 3:
- Visoke kamate stope (kratkoročno);
- dublja recesija;
- visoka nezaposlenost
Rekli bismo, jedan klasičan recesijski scenarij koji ima sva njegova obilježja jer centralne banke su radikalne, značajno dižu referentne kamate s jednim ciljem, a to je želja da inflaciju u potpunosti iskorijene. Da bi to postigle, moraju značajno smanjiti agregatnu potražnju (kupovnu moć svih nas), što postižu destimuliranjem investicija (visoke kamate čine svaku investiciju skupljom) te padom potražnje (višom stopom nezaposlenosti). Uvijek tražimo i gledamo kakve su bile prethodne recesije i kako su se odrazile na ekonomije. No na kraju uvijek zaključimo kako generalne obrise recesije možemo iščitati, no ne i detalje. Upravo stoga valja biti oprezan jer visoka inflacija te oštro podizanje kamatnih stopa može lako dovesti do (većih) poremećaja na tržištima, pa čak i slomova pojedinih dijelova ekonomije. Iako je svaka recesija bolna, ovdje nije pitanje što će biti u recesiji, nego što će biti nakon? Upravo bi ovaj scenarij mogao dovesti do covid scenarija jer oporavak iz recesije obično vodi do smanjenja referentnih kamatnih stopa te odmah potom i oporavka gospodarstva. Sjećate se kako je to izgledalo nakon inicijalnog covid lock-downa?
Trećem scenariju ne dajemo veću vjerojatnost, a baza ostaju prva dva, ali prvom bismo trenutno ipak dali nešto veći postotak ostvarenja.
Zajednički nazivnik prvih dvaju scenarija je kako ćemo gledati povišenu inflaciju u kratkom i srednjem roku, kako ćemo globalno gledati velike investicije u osnovnu infrastrukturu– primarno energetsku, kao npr. u plinovode, naftovode, luke, rafinerije, elektrane, vjetro ili pak solarne parkove i sl., ali i u proizvodnju hrane. No to je kap u moru, jer ogroman dio investicija mora biti usmjeren i na kreiranje tvorničkih kapaciteta u „prijateljskim“ zemljama (near-shoring), kako bi opskrbni lanci ponovno postali ne samo dostupni, nego bili i sigurni te održivi. Upravo stoga vjerujemo kako će stopa nezaposlenosti u nadolazećoj recesiji biti relativno mala, a sama recesija blaga jer će biti obilježena s jako puno investicija. A to i je bit, jer kako uopće možemo imati recesiju ako imamo jako puno investicija? Obično recesija dolazi kada iščeznu gotovo sve investicije (privatne i javne) te padne osobna potrošnja. To je nešto sasvim suprotno od onoga što se trenutno događa. No upravo zbog investicija i relativno visoke stope zaposlenosti, vidimo inflaciju, a samim time i kamatne stope u razdoblju pred nama na povišenim razinama.
Zajednički nazivnik oba scenarija su i viši troškovi financiranja (projekata) i kod država, ali i kod kompanija te pojedinaca. Dodatno, tu su i troškovi radne snage koji će near-shoringom te in-sourcingom morati biti viši. Sve će se to negativnije odraziti na korporativne zarade, pogotovo kod onih manje inovativnih kompanija koje su ili će manje investirati u inovacije te su u segmentu starih industrija.
Spremni za investiranje i pozicioniranje vašeg portfelja?
Kratkoročno
Kratkoročnog dijela se moramo dotaknuti, jer postavlja osnovu za ono dugoročno pozicioniranje. Naime, zajedničko za sva tri gore navedena scenarija su povišene kamatne stope te usporavanje ekonomske aktivnosti (recesija) do koje upravo dovode tako povišene kamatne stope. Koliko će recesija trajati te koliko će duboka biti, ostaje vidjeti. Kako se onda kratkoročno pozicionirati? Trenutno, tj. kratkoročno, obveznice nude (naj)zanimljiviju propoziciju za privremeno investiranje vaše ušteđevine. Prinosi su opet značajni, a ne očekujemo niti neka daljnja značajnija podizanja kamatnih stopa centralnih banaka u odnosu na trenutna očekivanja od cca 5% u Americi te razinu od cca 3% u Europi.
Više kamate nose sa sobom i jedan drugi rizik koji je vezan uz trošak financiranja tvrtki, ali i građana. Viši dug nosi veće otplate kamata te samim time i manje zarade kompanija. U slučaju građana, to znači manje raspoloživog dohotka za potrošnju.
Recesija sa sobom nosi i očekivanu manju potražnju za proizvodima kompanija, koje će uz više kamate u trenutnom okruženju biti suočene s dvama dodatnim izazovima; povišenim troškom rada (zaposlenih) s obzirom na uskladbe primanja s povišenom inflacijom te većim cijenama energenata. Ako je suditi po povijesti, pad korporativnih zarada lako bi mogao biti u rasponu između 10%-20%.
Dodamo li tome kako više (i visoke) kamatne stope čine dionice općenito manje zanimljivim investitorima (jer postoje obveznice, koje sada nude značajnije prinose), dionice se kratkoročno ne čine kao mjesto gdje želite biti (puno) investirani.
Upravo stoga, lako bismo mogli vidjeti pad S&P 500 indeksa koji bi mogao poprimiti dvoznamenkasti broj i u 2023. godini. Obveznice se stoga čine kratkoročno dobrom propozicijom, jer ako ništa drugo, zaštitit ćemo glavnicu. Kada govorimo kratkoročno, referiramo se tu na razdoblje od cca 6-9 mjeseci. Naravno, odmah i nadopuna kako bi s investicijom u obveznice trebali ostvariti pozitivne apsolutne povrate, no ne očekujte kako će ti povrati nadmašiti inflaciju u sljedećih godinu dana te kako ćete imati i pozitivne realne povrate. Naša SEE regija mogla bi biti ipak malo pošteđenija u dioničkom smislu potencijalne korekcije jer su u regiji valuacije značajno niže. Dodatno, tu je i EU Next Generation fond koji bi ipak trebao dati značajnu potporu ekonomskoj aktivnosti u regiji. No usprkos tome, teško ćemo izbjeći neki kratkoročni pad.
Imate li USD ili EUR (o kuni više nitko niti ne razmišlja, a kamoli priča), imamo rješenje za vas. InterCapital Asset Management već dugi niz godina ima u svom portfelju InterCapital Bond koji nudi mogućnost izloženosti diverzificiranom portfelju globalnih obveznica. Dodatno tu je i InterCapital Dollar Bond fond koji isto to nudi za one investitore koji žele štedjeti svoje USD (dolare) ili pak diverzificirati dio EUR-a ka vodećoj svjetskoj valuti. Za one najmanje zahtjevne, željne isključivo stabilnosti, tu je i InterCapital Short Term Bond fond koji može doslovno biti nadopuna a-vista štednji (čitaj: skloni novce s računa da ne dođeš u napast potrošnje).
Ovaj segment fondova je u 2021. te 2022. godini doživio velike korekcije (negativne povrate) te se zasigurno mnogi od vas pitaju zašto investirati u te fondove baš sada, kada je negativno. Razumijemo vaše razmišljanje te brigu koja je logična. Vjerujte nam, nismo ponosni na ostvarene rezultate (apsolutno) pogotovo što su neki od tih fondova (npr. InterCapital Bond) od svog osnutka, tj. 2004. godine imali samo dvije negativne godine, a to su baš 2021. te 2022. godina. S druge smo strane jako puno i aktivno još od kraja 2019. komunicirali kako je vrijeme obveznica prošlo, a rizik nije (tada bio) u dionicama, nego upravo u obveznicama. Kratkoročno, stvari su se preokrenule, a one najkvalitetnije obveznice sada opet nude zanimljive povrate te su place to be na rok od 6-9, a možda i 12 mjeseci.
Dugoročno:
U što se nije investiralo godinama ili čak desetljećima, a čega nema ili je pak teško dobavljivo?
Odgovor je jedan i jasan – tržište roba (commodity) te infrastruktura. Portfelj svakog od nas tko razmišlja dugoročno mora sadržavati izloženost tržištu roba jer će to u sljedećim godinama predvoditi rast. Dio će doći zbog ulaganja, dio zbog nedostupnosti izvora, a dio zbog globalnog rasta populacije (demografije), što se primarno odnosi na azijske te afričke zemlje. No ne zavaravajte se kako je to lako i jednostavno. Tržište roba ima neke svoje posebne zakonitosti, i nije mu se lako izložiti. Dio možete napraviti putem ulaganja u dionice kompanija koje su u tom segmentu, a samo manji dio kroz same robe kombinacijom ETF-ova te futuresa. Dodatno, to nije samo segment hard commodityja (nafta, plin, metali poput zlata i sl.), već je neizostavan dodatak i soft commodity poput pšenice i sl. Uvijek vrijedi isto pravilo; kvalitetna diverzifikacija je ključna za dugoročno dobru izvedbu portfelja.
Kod commodityja bismo svakako dodali i ulaganje u infrastrukturne kompanije koje su ključne kako bi se mogla vršiti opskrba. Radi se ovdje o lukama, pogotovo onim strateškim, o rafinerijama, elektranama, naftovodima, plinovodima, brodovima i sl. jer sve je to dio iste jednadžbe – dostupnosti. Dodatno, u ovaj segment bismo dodali i kompanije koje se bave proizvodnjom strojeva i opreme koja je potrebna za izgradnju tvornica, ali i infrastrukture.
Iako će nadolazeća recesija zasigurno dovesti do korekcije ovog segmenta, svakako također preporučujemo dugoročno se izložiti ovom segmentu. Naime, pred nama je jedan period od sljedećih minimalno 3-5 godina(+) u kojem bi commodity segment tržišta mogao imati zavidnu izvedbu.
InterCapital Asset Management je upravo pokrenuo svoj novi fond, InterCapital Commodity Strategy fond koji bi svakome od vas trebao ponuditi da u svoj portfelj može dodati diverzificiranu commodity izloženost. Ona bi trebala biti dio vašeg portfelja i idealno nadopuna na postojeći portfelj fondova/investicija.
Što bi trebala biti dugoročna baza vašeg portfelja?
Globalne dionice su jedinstveni odgovor. Željeli vi/mi malo ili malo više rizika, teško da ćete buduću inflaciju, koja će u kratkom i srednjem roku ostati povišena, moći dugoročno pobijediti imanjem klasičnijih, konzervativnih strategija, čak i uz (nešto) niže kamatne stope. No dionice nisu za svakoga, pa samim time da bi investiranje prošlo u skladu s očekivanjem, treba investirati u ravnomjerno diverzificiran globalni portfelj. Ne zaboravimo, rast tvrtkama dolazi iz nekoliko izvora:
- organski rast, usprkos ekonomskom ciklusu ukoliko tvrtka uspije identificirati određenu nišu (proizvod ili uslugu) za rast gdje nema baš previše konkurencije (npr. trenutno cloud usluga kod IT kompanija);
- ulaganje u inovacije kao predvodnika novog vala rasta. Jedino tvrtke s dediciranim ulaganjem u istraživanje i razvoj dugoročno mogu sebi osigurati komparativnu prednost u industriji;
- akvizicije, tj. sinergije koje akvizicije omogućuju. Svaka kriza je prilika za nekoga, a oni koji najspremniji uđu u krizu te su pritom dovoljno odvažni, krizu mogu iskoristiti za dugoročno boljepozicioniranje u industriji;
- partnerstva, čime se otvaraju nova tržišta, putem istih ili novih proizvoda ili usluga.
InterCapital Asset Management već dugi niz godina ima u svom portfelju InterCapital Global Equity fond koji nudi mogućnost izloženosti diverzificiranom portfelju globalnih dionica. Najviše je tu Amerike, no zastupljena je i Europa te nešto manje Azija.
Centralna & Istočna Europa (CEE), odnosno. Južna & Istočna Europa (SEE)?
Dolazi li vrijeme naše regije? Ako su teze mog dugoročnijeg predviđanja točne, vrijeme CEE & SEE regije tek dolazi. S jedne strane imamo jako niske valuacije, što regiju trenutno čini value playom. Uz to, potencijalno imamo veliki val novih investicije u tvorničke kapacitete (odnosi se primarno na CEE regiju) koje pak dolaze povrh ulaganja EU recovery fonda gdje su upravo zemlje SEE regije glavni predvodnici ulaganja iz tog EU fonda. Vrlo lako bi CEE/SEE regija opet mogla dobiti svojih, ne samo 5, već i puno više minuta.
InterCapital Asset Management već dugi niz godina ima u svom portfelju InterCapital SEE Equity fond koji upravo ulaže u ključna tržišta SEE regije poput Grčke, Rumunjske, ali i Hrvatske i Slovenije. Kontinuirana prilagodba investicijske strategije je naša obveza prema svima vama kako bi proizvod (fond) učinili još atraktivnijim. To smo radili i ranije, a radit ćemo i u budućnosti.
Azija – kao hedge za SAD & Europu, tj. kao srednjoročni i dugoročni play na rastuću demografiju
Azija, za razliku od ostatka svijeta ima nekoliko značajnih faktora diverzifikacije, a glavni je rastuća demografija. Znate kako GDP raste? Rastom demografije te produktivnosti. I dok Kina više nije safe bet (čak i nakon značajne korekcije), najviše zbog totalitarnosti režima, obuzdavanja poduzetničkih sloboda i sl., Indija se tu pojavljuje kao jedna zemlja koja bi mogla predvoditi novi val azijskog rasta. Od uistinu rastuće demografije, do jako mlade populacije te samim time atraktivne radne snage. Treba li dodatno istaknuti kako se Indija, možda i zbog suparništva s Kinom prometnula i u velikog saveznika Zapada u Aziji. Naime, upravo bi Indija mogla biti veliki dobitnik realokacije proizvodnje u Aziji upravo iz Kine u prijateljske zemlje (sjetite se termina near-shoringa).
Proizvod (fond) za Aziju nemamo, tako da je svakako preporuka pogledati neki od proizvoda koje nude razni drugi asset manageri u obliku klasičnog fonda ili pak ETF-a. Ako ste pak zainteresirani za ETF, kolege iz brokeraja (kontakt) vam u tome mogu pomoći.
Inovacije?
Apsolutno da i one idu puno dalje od obične kupnje dionica koje inoviraju. Idu ka onim inovativnim tehnologijama poput robota (robotizacije), AI (umjetne inteligencije), ali i blockchain industrije koja opasno prijeti cijeloj servisnoj industriji poput financijskih, ali i pravnih usluga.
Primjerice, što danas radi jedna tvornica ukoliko želi poboljšati svoju profitabilnost koju su načele (i) više cijene energije, ali i (ii) više cijene rada. Kao tvornica, jedino u što danas želite investirati je segment automatizacije (robotizacije) proizvodnje, kako bi iz postojećeg mogli izvući najviše povećanjem produktivnosti. Dodatno, tu je i AI koji svaki (proizvodni) proces također može učiniti učinkovitim. Kod servisnog sektora, uz AI koji postaje dio svakodnevnice, blockchain je nešto što dolazi po regulaciji jer čemu posrednici i nepotrebne naknade kada to sve možeš učiniti samostalno i besplatno. Sjetite se priče o nestanku inflacije početkom stoljeća, predvođenom upravo novim tehnologijama, pojavom on-line retailera i usporedbom cijena. Daleko smo još od toga u uslugama, no svaka recesija je prilika. Dodatno, svaki ekonomski i inovacijski ciklus je danas puno kraći nego što je nekada bio, tako da ne zanemarimo to.
Tu bih izdvojio InterCapital Global Technology fond koji ulaže u globalne tehnološke kompanije. Visoke kamatne stope nisu nešto što brzorastuće kompanije vole, te se samim time i fond ove godine značajno iskorigirao. No fond je denominiran u USD što je, konkretno u 2022. godine (radi značajnog jačanja dolara) kunski gubitak investitorima ipak značajno smanjio. Upravo to fond u nadolazećem razdoblju čini jako zanimljivim za postepenu izgradnju dugoročne izloženosti tehnološkim dionicama koje kontinuirano inoviraju. I da, pazite na dolar koji bi ipak u dugom roku (ipak) trebao padati s ovih razina.
Od čega se i dalje dugoročno otklanjati?
Države, državni dug, razne subvencije, potpore te na koncu i kreditna kvaliteta državnih obveznica je općenito puno slabija nego je to bila prije covid panedmije. Zašto? Zato što su države ušle s određenom razinom duga u Covid pandemiju, no ono bitno – trend je bio opadajući iako su apsolutne razine bile relativno visoke. Covid je donio dosad nikad viđen intervencionizam u obliku potpora gospodarstvu i građanima. Sve se nastavilo s energetskom krizom, te opet subvencijama koje se trenutno procjenjuju na cca +/- 5% GDP-a. Možda izgleda malo u usporedbi s covid mjerama gdje su razine dosezale i 20%, no sve su to omjeri koji državni dug podižu na značajne razine. Dodamo li tome rast kamatnih stopa (a trenutno je bio značajan) koji je uvijek kroz povijest donio i pucanje pojedinih balona, rekli bismo kako nisu sve obveznice dugoročno najbolje mjesto za investiranje. No kratkoročno, kao što sam napisao gore, obveznice imaju puno smisla biti velikim dijelom vašeg portfelja trenutno s obzirom na razine prinosa te ipak relativnu stabilnost koju nude. Naravno, tu govorimo prvenstveno o obveznicama kreditno visoko kvalitetnih zemalja koje mogu ponuditi upravo tu kratkoročnu stabilnost. Za sve ostalo jako je bitna sustavna analiza te kontinuirano praćenje raznih zemalja (izdavatelja) prije bilo kakve investicije. Upravo je to ono što mi kao asset manager kontinuirano radimo.
Kao što sam pisao i ranije, iz ponude InterCapital Asset Managementa, valja izdvojiti InterCapital Short Term Bond za one koji imaju najmanju stopu tolerancije na rizik te InterCapital Bond koji je ipak nešto rizičniji. Imamo i InterCapital Dollar Bond fond koji je primarno orijentiran na klijente koji imaju USD kao valutu svoje štednje ili pak misle jedan manji dio svoje štednje diverzificirati ka dolaru kao sekundarnoj valuti štednje.
Zaključno
Dugoročno, uz globalni diverzificirani dionički portfelj, commodity strategije moraju imati nešto veću ulogu u portfelju nego inače. Ako uistinu dođe do određene korekcije dioničkih tržišta kako očekujemo, iskoristite to za dugoročno i značajno izlaganje dioničkim strategijama. I da, budite spremni na volatilnost, jer ne zaboravite kako je vrijeme pri investiranju uvijek na vašoj strani. Jedini neprijatelj ste sami sebi, ishitrenim reakcijama i potezima.
Kratkoročno, s obzirom na najave nadolazeće recesije, naša preporuka je portfelje strukturirati konzervativnije. Kada kažem konzervativnije, mislim da portfelj mora imati određenu izloženost obveznicama, ali i dolaru.
Aktivno nas pratite kroz newslettere, YouTube kanal, objave na društvenim mrežama (Facebook, Instagram, LinkedIN) i sl. Još jednom vas sve pozivam na aktivnu komunikaciju bilo putem on-line (link) ili redovnog sastanka kako bi mogli aktivno prilagoditi vaš portfelj fondova tržišnim uvjetima koristeći našu aplikaciju (link). Kao što smo pisali i ranije, vrijeme jednog fonda (proizvoda) koji pokriva sva tržišna očekivanja je odavno prošlo.
Svrha kontinuirane komunikacije koju radimo je da vam aktivno približimo naša kratkoročna i dugoročna razmišljanja, s jednim ciljem – stvaranja kvalitetnog i poticajnog okruženja, temeljenog na uzajamnom povjerenju. To je jedini ispravan način kako biste mogli donijeti najbolju odluku za svoj novac.
Našu ponudu proizvoda i usluga kontinuirano nadopunjujemo i nadograđujemo, jer je to naša obaveza prema vama kako bi svima mogli ponuditi relevantne proizvode u svakom dijelu ekonomskog ciklusa.
Ovaj blog pripremljen je u informativne svrhe na temelju podataka dostupnih i poznatih INTERCAPITAL ASSET MANAGEMENT d.o.o. u trenutku njegove izrade i objave i kao takav podložan je promjenama.
Cjelovit, točan i istinit opis UCITS fondova koji se spominju u ovom blogu, propisanih obveza i povezanih rizika, možete pronaći na web stranici: www.icam.hr/investicijski-fondovi gdje su dostupni i Prospekt i Ključne informacije za ulagatelje svakog fonda na hrvatskom jeziku.
Iznesene informacije, mišljenja, analize, zaključci, prognoze i projekcije isključivo su u informativne svrhe i ne predstavljaju investicijski savjet ili preporuku glede kupnje, držanja ili prodaje financijskih instrumenata, niti ponudu ili poziv na davanje ponude.
Iznesene analize temelje se na javno dostupnim informacijama, koje INTERCAPITAL ASSET MANAGEMENT d.o.o. smatra pouzdanima, ali za čiju potpunost i točnost ne preuzima nikakvu odgovornost kao ni odgovornost ni obvezu davati informacije o promjenama u iznesenim mišljenjima ili informacijama.
Rizici povezani s ulaganjem u financijske, novčane ili investicijske instrumente koji su predmet analize nisu u cijelosti objašnjeni. Investitori trebaju donijeti vlastitu odluku o eventualnom ulaganju bez oslanjanja na blogu iznesene stavove.
PRIJAVITE SE NA NEWSLETTER send
