U posljednje vrijeme, a posebice od početka rata u Ukrajini, cijene svih energenata značajno su porasle. Do toga je najvećim dijelom došlo zbog prekida u lancima opskrbe određenih energenata uslijed nametanja sankcija Rusiji, no u slučaju nafte strukturalni deficiti postojali su i ranije. Zero-carbon politika rezultirala je godinama podinvestiranja u naftna postrojenja diljem svijeta, posebice u razvijenim zemljama, dok su korona kriza i pandemijski lockdown dodatno obeshrabrili proizvođače nafte da ulažu u povećavanje kapaciteta svoje proizvodnje zbog neizvjesne buduće potražnje uslijed mogućih ponovnih zatvaranja gospodarstava.
Navedeni čimbenici u kombinaciji s trenutnim geopolitičkim previranjima uzrokovali su snažan rast cijena nafte u ovoj godini, te ćemo se u ovom blogu osvrnuti na rizike koji bi mogli utjecati na daljnji porast cijena u nadolazećem periodu.
Graf1: Visoke cijene nafte nepovoljno utječu na potrošače ne samo zbog visokih cijena energenata, već i zbog toga što se kao takve prelijevaju u trošak proizvodnje drugih proizvoda te tako hrane inflaciju, Izvor: Bloomberg i InterCapital Asset Management
U ovom blogu možete pronaći zanimljive teme:
Svjetska potrošnja i proizvodnja
Otpuštanje rezervi u SAD-u kao odgovor na inflaciju
OPEC na SPR uzvratio smanjenjem ciljane proizvodnje
Kina kao dodatan rizik za rast cijena
Gas to oil switching
Globalna recesija i jak dolar kao protuteža
Zaključak
Svjetska potrošnja i proizvodnja
Trenutna svjetska potrošnja iznosi oko 100 milijuna barela nafte dnevno (graf 2). Neka od predviđanja su da bi u sljedećih nekoliko godina ona i dalje trebala rasti za približno milijun barela dnevne potrošnje godišnje. Čak i da ne raste, zbog velikog tereta neizvjesnosti koji je stavljen na proizvođače i prerađivače nafte, prisutan je blagi deficit proizvodnje koji sam po sebi održava cijene na višim razinama.
Graf 2: Povijesno kretanje globalne potrošnje i ponude u posljednjem desetljeću: prema najnovijim podacima potrošnja je iznosila 99,77 mb/d, dok je ukupna ponuda uključujući proizvodnju i prodaju iz zaliha iznosila 101,79 mb/d, Izvor: Bloomberg i InterCapital Asset Management
Premda su američki proizvođači nafte iz škriljevca povijesno povećavali proizvodnju i na nižim razinama cijena, zbog Bidenove snažne zero-emission politike ne očekuje se njihovo ponovno povećavanje proizvodnje. Istovremeno, non-OPEC zemlje svojim proizvodnim kvotama kaskaju u odnosu na prijašnje razine.
Graf 3: Iznosi neočekivanih pada proizvodnje pojedinih članica OPECa u mb/d: ruska nafta nestaje radi sankcija, iranska nafta ne dolazi na tržište zbog neuspješnih nuklearnih dogovora, a Nigerija konstantno podbacuje u svojim najavljenim kvotama, Izvor: Morgan Stanley
Nemogućnost dogovora s Iranom i disrupcije u izvozu nafte iz Rusije dodatne su okolnosti koje stavljaju OPEC zemlje proizvođačice u povoljnu poziciju, omogućujući im da utječu na cijenu nafte kroz smanjivanje svog proizvodnog kapaciteta i držanjem razine sveukupne proizvodnje ispod potražnje. Osim višim cijenama, navedeno rezultira i jačim trošenjem zaliha nafte, koje su u ovoj godini pale na razine ispod svojeg petogodišnjeg prosjeka.
Graf 4: OECD komercijalne zalihe nafte (mb) u 2022. godini pale su na prilično niže razine u odnosu na petogodišnji prosjek, Izvor: IEA, J.P. Morgan Commodities Research
Otpuštanje rezervi u SAD-u kao odgovor na inflaciju
Visoka inflacija globalni je problem, a u SAD-u je još značajniji zbog skorašnjih izbora za Kongres u 11. mjesecu. Sadašnjoj demokratskoj vladi bitno je osvojiti izbore kako bi održala vladajuću većinu te zajedno s predsjednikom i dalje bila u mogućnosti neometano provoditi svoju politiku. Ususret izborima i u nastojanju da nadoknadom deficita ponude suzbiju rast cijena kako bi usporile inflaciju, SAD su u trećem mjesecu ove godine s još nekoliko država započele program otpuštanja nafte iz svojih strateških rezervi („Strategic Petroleum Reserves“, SPR).
Intenzivnom prodajom u prosječnom iznosu od 1,4 m/b dnevno posljednjih nekoliko mjeseci uspješno spuštaju cijene, no programu se bliži kraj, a iscrpljene će rezerve u nadolazećim godinama trebati ponovno napuniti, tj. kupovati naftu. Do sad je iz SPR-a otpušteno 165 milijuna barela nafte, čime su količine strateških zaliha za hitne slučajeve pale na 405 milijuna barela, što je najniža razina od 1984. godine.
Graf 5:Dodatna ponuda nafte ostvarena prodajom zaliha uspješno je spuštala cijene od vrhunaca dosegnutog u ožujku ove godine, Izvor: Bloomberg, InterCapital Asset Management
Program prodaje službeno je trebao završiti do kraja listopada, no Bidenova administracija je objavila[1] da će produljiti otpuštanje rezervi do konačnih predviđenih 180 milijuna barela za još mjesec dana, čime će nastaviti s dodavanjem c. 0,75mb/d u tom periodu. Osim toga, ostavili su otvorenu mogućnost za daljnje otpuštanje rezervi ukoliko bude potrebno.
U spomenutoj je objavi pozitivna vijest za proizvođače nafte bila da se planira obnavljanje zaliha po cijenama 67$-72$ po barelu, na što su dugoročni futures ugovori na naftu pozitivno reagirali. Dok takav plan s jedne strane potiče američke proizvođače da se uključe u proizvodnju budući da imaju dovoljno visok očekivani minimum cijene te time smanje deficit koji postoji na tržištu, s druge strane može staviti dodatan pritisak na cijene dok se ta proizvodnja zaista ne vrati i ugradi u ponudu. U svakom slučaju, obnova zaliha po navedenim cijenama može samo pozitivno djelovati na marže američkog energetskog sektora.
Graf 6: Dulje datirani futures WTI ugovori reagirali su pozitivno na izjavu Bijele kuće da planira ponovno puniti strateške rezerve nafte (SPR) na 67-72 USD/b WTI-a, značajno narastavši u cijeni u posljednjih tjedan dana, Izvor: Morgan Stanley
OPEC na SPR uzvratio smanjenjem ciljane proizvodnje
Zemlje proizvođačice nafte nezadovoljne su pokušajem kontroliranja cijena od strane SAD-a kroz spomenutu prodaju rezervi, pa je OPEC kao odgovor na to na svome posljednjem sastanku objavio neočekivano spuštanje svoje proizvodne kvote u iznosu od 2 mb/d. Sama magnituda spuštanja je u praksi puno niža i iznosi oko 0,8 mb/d jer je dotadašnja razina proizvodnje već podbacivala ciljanu kvotu, a njihova komunikacija sugerira da su spremni nastaviti s time jer su ionako opterećeni proizvodeći na povijesno gledajući vrlo visokim kapacitetima.
Graf 7: OPEC+ saveznici sve više podbacuju u projiciranim proizvodnim kvotama; Izvor: OPEC+ survey by S&P Global Commodity insight
Tablica 1: Pregled proizvodnje nafte OPEC i OPEC+ zemalja saveznica u rujnu 2022., te u odnosu na prethodni mjesec i ciljanu proizvodnu kvotu – razlika ukazuje na podbacivanje u proizvodnji u iznosu od 3,57 milijuna barela nafte dnevno, Izvor: OPEC+ survey by S&P Global Commodity Insights
Dodatan uteg na ponudu nafte je i konačna realizacija sankcija na rusku naftu koja bi prema procjenama analitičara trebala rezultirati nestajanjem c. 600kb/d njihove proizvodnje. Iako bi ta nafta mogla pronaći put za prodaju u neke druge, sankcijama neograničene zemlje, na našim razvijenim tržištima se neće moći pojaviti.
Kina kao dodatan rizik za rast cijena
Vrlo negativan utjecaj na cijene nafte dosad je imala i situacija s korona virusom u Kini. Naime, zbog nametnute zero-Covid politike ususret izborima u Kini, kineska potrošnja pala je za oko 2mb/d u ovoj godini u odnosu na vrhunac postignut prošle godine u veljači (Graf 9). Izbori u Kini ovog su tjedna završeni, a ponovno izabrani predsjednik Xi je dodatno učvrstio svoj položaj zamjenom 4 od 7 članova komiteta svojim bliskim suradnicima bez imenovanja svog nasljednika u 2027., te je najavio kako ne planira popuštati mjere. Ukoliko ipak dođe do popuštanja, kao što većina i očekuje u neko skorije vrijeme, te se vrati kineska mobilnost i potrošnja, utoliko bi to bio snažan impuls za daljnji rast cijena nafte.
Graf 8: Ukupna kineska potrošnja nafte manja je za 2 mb/d u odnosu na prethodnu godinu zbog striktnih mjera i ograničene mobilnosti zero-Covid režima, Izvor: Commodtiy contex, National Bureau of Statictics, China Customs, Bloomberg
Gas to oil switching
Osim nafte, političke igre Europe, SAD-a i Rusije natjerale su rast cijene plina na višestruko više razine. Opskrba plina iz Rusije u Europu trenutno je gotovo u potpunosti prekinuta, tek mali volumeni teku kroz Družbu (plinovod kroz Ukrajinu), dok smo nedavno svjedočili i neočekivanim puknućima na Nord stream 1 toku pod nepoznatim okolnostima. Ultra visoke cijene i nedostatak plina kao glavnog energenta za pogon europskih industrija, dodatno otežava oporavak visokom inflacijom pogođenog gospodarstva u Europi, te se sve više svijest ljudi okreće ka naftnim derivatima, ekološki lošijoj, no značajno povoljnijoj i isplativijoj zamjeni za plin. Ne popravi li se situacija s opskrbom plina, neki europski pogoni koji su u mogućnosti, trebali bi zamijeniti plin s naftom (gas-to-oil switch), što bi prema nekim procjenama dodalo još dodatnih milijun barela potrošnje nafte dnevno u nadolazećoj zimi.
Globalna recesija i jak dolar kao protuteža
Agresivno dizanje stopa u borbi s inflacijom prisutno je gotovo diljem cijelog svijeta. Centralne banke razvijenih država u ovoj su godini kao odgovor na inflaciju iznijele najveće skupno povećanje stopa dosad. FED, odnosno Američka centralna banka predvodnik je u tome, te je kao posljedica intenzivnog, i u usporedbi s ostalim G4 valutama najznačajnijeg dizanja stopa, uzrokovala snažnu aprecijaciju dolara. Nafta je, kao i ostala roba na tržištu denominirana u dolarima, pa jak dolar negativno utječe na cijenu nafte. Statistički bi, prema kretanju cijena u posljednjem desetljeću, na 1% mjesečne aprecijacije dolara cijena nafte trebala oslabiti za oko 1,4%.
Graf 9: Regresija provedena na mjesečnim prinosima u posljednjem desetljeću ukazuje na negativnu korelaciju cijene nafte i dolara, Izvor: Bloomberg
Ovakav pothvat banaka brže gura ekonomiju u recesiju, koja bi, ako bi se obistinila, opustila pritisak na rast cijena nafte zato što bi u takvom okruženju potražnja za naftom trebala oslabiti. U slučaju blaže recesije, na značajno slabljenje potražnje ipak ne treba staviti prevelik naglasak, osim ako bi recesija bila izrazito duboka ili popraćena velikim padom mobilnosti kao u vrijeme korona krize u 2020. Povijesno, u takvim je situacijama potražnja za naftom padala 4-10% (Graf 10), dok je u ostalim krizama pad bio relativno slabiji.
Graf 10: Povijesno kretanje ponude i potražnje za naftom značajno je padalo tek u dubokim recesijama kao što su bile globalna financijska kriza u 2008. i pandemijska kriza u 2020., Izvor: Bloomberg
Zaključak
Iako je tijekom ljeta ponuda premašivala potražnju zbog lockdowna u Kini i ispuštanja rezervi od strane SAD-a, cijene su i dalje bile visoke. Podbacivanje proizvodnje i daljnje smanjivanje ciljanih proizvodnih kvota glavni je faktor zbog kojeg cijene ne slabe.
U kraćem roku, najvjerojatniji rizik za daljnji rast cijena sa strane potražnje je porast od 1mb/d uslijed prebacivanja s plina na naftu u industriji, dok je povratak kineske potražnje trenutno manje vjerojatan u skorijem roku, no puno utjecajniji ukoliko se obistini. Značajniji utjecaj na rast cijena nafte trenutno dolazi sa strane ponude, gdje uskoro nestaju 0,6mb/d ruske proizvodnje, 1 mb/d kojeg je dodavalo otpuštanje iz SPR-a, te najavljivano smanjivanje i daljnje podbacivanje u proizvodnji od strane OPEC-a. Ukupno bi se deficit na tržištu zbog navedenih faktora mogao povećati 2-4 mb/d.
Jak dolar, loša situacija u Kini i eventualna recesija stavljaju negativan pritisak na cijene, ali s druge strane predstavljaju i moguć rizik, jer eventualni preokret u monetarnoj politici koji bi uzrokovao slabljenje dolara i generalni risk on sentiment, mogao bi dati bi dodatan vjetar u leđa cijenama nafte i daljnjem jačanju inflacije. Produženo otpuštanje barela trenutno oslobađa pritisak na rast cijena, a postavljena ciljana cijena otkupa od strane Bijele kuće u srednjem roku omogućuje povratak dijela američkih proizvođača koji bi mogli nadoknaditi očekivani deficit.
Kako je naftu kao takvu moguće kupovati samo putem futures ugovora, alternativa za izložiti joj se je kroz kupnju dionica naftne kompanije koje osim pozitivne korelacije s cijenom nafte, na ovim razinama cijena ostvaruju dobre marže i nude zadovoljavajući dividendni prinos. InterCapital Asset Management je u svojim dioničkim i mješovitim strategijama (npr. InterCapital Global Equity , InterCapital Balanced) pojačao izloženost naftnom sektoru, a u pripremi je i skorašnji izlazak commodity fonda u kojem će se investitori moći izložiti kako bi diverzificirali i zaštitili svoj portfelj od inflatornih pritisaka.
Ukoliko želite saznati više o mogućnostima investiranja prijavite se na 1-na-1 sastanak ili nam se obratite mailom na prodaja@intercapital.hr
[1] FACT SHEET: President Biden to Announce New Actions to Strengthen U.S. Energy Security, Encourage Production, and Bring Down Costs – The White House
Ovaj blog pripremljen je u informativne svrhe na temelju podataka dostupnih i poznatih INTERCAPITAL ASSET MANAGEMENT d.o.o. u trenutku njegove izrade i objave i kao takav podložan je promjenama.
Cjelovit, točan i istinit opis UCITS fondova koji se spominju u ovom blogu, propisanih obveza i povezanih rizika, možete pronaći na web stranici: www.icam.hr/investicijski-fondovi gdje su dostupni i Prospekt i Ključne informacije za ulagatelje svakog fonda na hrvatskom jeziku.
Iznesene informacije, mišljenja, analize, zaključci, prognoze i projekcije isključivo su u informativne svrhe i ne predstavljaju investicijski savjet ili preporuku glede kupnje, držanja ili prodaje financijskih instrumenata, niti ponudu ili poziv na davanje ponude.
Iznesene analize temelje se na javno dostupnim informacijama, koje INTERCAPITAL ASSET MANAGEMENT d.o.o. smatra pouzdanima, ali za čiju potpunost i točnost ne preuzima nikakvu odgovornost kao ni odgovornost ni obvezu davati informacije o promjenama u iznesenim mišljenjima ili informacijama.
Rizici povezani s ulaganjem u financijske, novčane ili investicijske instrumente koji su predmet analize nisu u cijelosti objašnjeni. Investitori trebaju donijeti vlastitu odluku o eventualnom ulaganju bez oslanjanja na blogu iznesene stavove.
PRIJAVITE SE NA NEWSLETTER send